Ulaganje u investicione fondove
Istorija investicionih fondova
Karakteristike investicionih fondova
Rizici ulaganja
Vrste investicionih fondova
Zatvoreni fondovi
Otvoreni fondovi
Otvoreni investicioni fondovi prema strategiji ulaganja
Investicioni fondovi u svijetu
Ocjena uspješnosti fonda
Izbor fonda

Ulaganje u investicione fondove

Prije donošenja odluke o ulaganju zainteresovani ulagači se pozivaju da pročitaju prospekt fonda, kako bi saznali o kakvoj vrsti investiranja je riječ, informisali se o karakteristikama ulaganja te samostalno spoznali kakve rizike ono sa sobom nosi.
Ulaganje u investicioni fond poseban je oblik ulaganja, koji svim potencijalnim ulagačima pruža jednostavan pristup tržištu kapitala uz mogućnost većeg povrata na uložena sredstva od klasične bankarske štednje, a predstavlja manji rizik od direktnog ulaganja u hartije od vrijednosti i druge finansijske instrumente.
Investicioni fondovi su institucionalni investitori koje, na osnovu odobrenja Komisije za hartije od vrijednosti, osnivaju društva za upravljanje investicionim fondovima isključivo radi javnog prikupljanja novčanih sredstava putem izdavanja udjela (dokument o vlasništvu udjela u fondu) i ulaganja u hartije od vrijednosti, nekretnine ili depozite u finansijskim institucijama tako da za ulagače ostvare maksimalno moguć prinos uz prihvatanje određenog rizika.

Istorija investicionih fondova

Prvi otvoreni investicioni fond osnovao je 1822. godine holandski kralj Vilijam I. Nešto kasnije osnovan je i prvi otvoreni investicioni fond u Škotskoj. Prvbitno nazvani "investicioni trustovi" imali su mnoge od karakteristika današnjih investicionih fondova.
"Foreign and Colonial Government Trust" osnovan 1868. godine u Londonu, smatra se prvim pravim (zatvorenim) investicionim fondom. Prvi investicioni fond u Americi bio je "New York Stock Trust", osnovan 1889. godine.
Godine 1924. osnovan je "Massachusetts Investor`s Trust", prvi otvoreni investicioni fond s kontinuiranom ponudom udjela i bezuslovnim otkupom udjela po trenutnoj tržišnoj vrijednosti imovine fonda.
Nakon kraha njujorške berze, 1929. godine nastala je velika svjetska ekonomska kriza. Ovi događaji su usporili razvoj fondovske industrije a kao posljedica su usljedili potezi američkog Kongresa da izglasa zakone koji će regulisati finansijsko tržište i više štititi investitore. Prvi od važnih zakona bio je "Securities Act", izglasan u Kongresu 1933. godine. Prema tom dokumentu fondovi su morali biti registrovani kod Komisije za hartije od vrijednosti, a prilikom prodaje udjela bili su obavezni investitorima ponuditi prospekt fonda. To je značilo da je svaki investitor morao znati koliko može dobiti i koliko bi za to morao uložiti. Takvi zakoni su danas postoje u cijelom svijetu, obično definisani kao zakoni o investicionim fondovima u kojima su definisane: vrste fondova, pravila poslovanja, vlasničke strukture, društva za upravljanje, kapital fonda, kapital društva za upravljanje.
Od pedesetihih godina prošlog vijeka pa sve do danas, veličina i popularnost investicionih fondova raste. Istovremeno se širi dijapazon i sofisticiranost njihovih usluga i kanala distribucije a sve u cilju zadovoljenja investicionih potreba svojih klijenata.
Stanje na finansijskim tržištima početkom sedamdesetih godina je bilo blago rečeno katastrofalno. U tom periodu se vrijednost imovine fondova smanjila za gotovo tri četvrtine. Zastrašeni nakon početnih gubitaka investitori su panično prodavali svoje udjele. Akcije su prodavali po mnogo nižim cijenama u odnosu na one koje su platili pri kupovini. Društva za upravljanje su u to doba bila u prilici da kupe veliki broj odličnih akcija po niskoj cijeni, ali nije bilo investitora.
Tek osamdesetih godina, kada je tržište hartija od vrijednosti ponovo zaživelo, došlo je nova era i za investicione fondove. Od tada njihov broj rapidno raste. Danas u Americi postoji preko 6.000 investicionih fondova. Postoje indeksni fondovi, obveznički, fondovi fondova, fondovi koji ulažu samo u određene sektore, fondovi blagajničkih zapisa, fondovi za ulaganje u nekretnine, itd.

Karakteristike investicionih fondova

Nekoliko najvažnijih karakteristika investicionih fodova su:

Disperzija rizika
Investicioni fondovi ulažu u veliki broj različitih hartija od vrijednosti. Na ovaj način se znatno smanjuje rizik ulaganja.

Profesionalno upravljanje
Individualni investitori rijetko ima znanja, iskustva i vremena, da bi svakodnevno pratili, analiziri i donosili odluke o investicijama. Iz tih razloga je jednostavnije i praktičnije svoj novac povjeriti na upravljanje društvima za upravljanje investicionim fondovima. Investicioni fondovi, po pravilu, zapošljavaju visoko obrazovane i iskusne i stručne menadžere. Oni analiziraju vrijednosne papire i tržišta na koja fond investira i koriste svaku priliku da povećaju vrijednost fonda. Prepoznaju mogući rizik i mijenjaju strategiju fonda prema njemu.

Likvidnost
Za razliku od depozita u banci, vlasnici udjela mogu u svakom trenutku podnijeti zahtjev za prodaju svojih udjela. Osim toga, ova osobina fondova je veoma značajna jer mnoge akcije ne možete prodati u svakom trenutku jer se njima rijetko trguje.

Jednostavnost ulaganja
Investicioni fondovi omogućuju jednostavnije i brže ulaganje od dugih oblika investicija.

Rizici ulaganja

Prilikom ulaganja u fondove važno je imati u vidu i određenu neizvjesnost i promjenjivost prinosa odnosno rizik i nepostojanje garancije države za novčani ulog kao što je to slučaj kod štednje u banci.
Rizik ulaganja na tržištu kapitala podrazumijeva vjerovatnoću ili mogućnost da prinos od ulaganja može biti nezadovoljavajući ili negativan.
Osnovni rizici ulaganja u fodove su:

Rizik promjene cijena hartija od vrijednosti (tržišni rizik)
Imovina Fonda može biti uložena u hartije od vrijednosti kojima se trguje na finansijskim tržištima i njihova je cijena podložna kontinuiranim promjenama. Pad tržišne cijene, odnosno vrijednosti pojedine hartije od vrijednosti u koju je uložena imovina Fonda može dovesti do smanjenja vrijednosti imovine Fonda i shodno tome vrijednosti udjela.

Rizik promjene kursa valuta (valutni rizik)
Cijena hartija od vrijednosti na različitim tržištima se izražava u različitim valutama, čime se taj dio imovine izlaže riziku promjene kursa pojedine valute u odnosu na obračunsku valutu kojom se mjeri prinos na ulaganje u Fondu.

Politički i ekonomski rizik zemalja u koje je uložena imovina Fonda
Imovina Fonda se u hartije od vrijednosti ili druge instrumente na finansijskim tržištima u većem broju zemalja i u skladu sa tim vrijednost imovine Fonda će biti podložna političkim, ekonomskim i ostalim rizicima u tim zemljama. U principu društvo za upravljanje fondovima na navedene rizike ne može uticati. Društva upravljaju s namjerom da bude što manje izložena takvoj vrsti rizika, ali se spomenuti rizici ne mogu se u potpunosti izbjeći.

Kreditni rizik
Kreditni rizik predstavlja vjerovatnoću da emitent dužničke hartije od vrijednosti, koja je uključena u imovinu Fonda, neće biti u mogućnosti u cjelosti ili djelimično podmiriti svoje obaveze u roku dospijeća, što bi negativno uticalo na vrijednost imovine Fonda.

Rizik likvidnosti
Rizik likvidnosti predstavlja vjerovatnoću da će Fond imati teškoće pri iznalaženju sredstava za izvršenje obaveza povezanih sa isplatom udjela.

Rizik promjene poreskih propisa
Rizik promjene poreskih propisa predstavlja vjerovatnoću da zakonodavne vlasti promijene poreske propise na način koji bi negativno uticao na vrijednost imovine Fonda. Rizik promjene poreskih propisa u potpunosti je van uticaja Društva.

Vrste investicionih fondova

Investicioni fondovi su važan segment tržišta kapitala. Daju mogućnost svojim ulagačima za učestvovanje u dobicima od ulaganja u hartije od vrijednosti koji su, po pravilu, uvijek rizičniji, ali i mogućnost dobitka je veća od dobitaka od drugih sličnih ulaganja. Osnovna podjela investicionih fondova je na zatvorene i otvorene fondove. Na našem tržištu postoje obe vrste investicionih fondova. Radi se o dvije krajnosti gdje je teško tvrditi da je jedna bolja od druge jer onda ona gora ne bi ni postojala. Stoga je za investitora važno da odluči koja opcija mu više odgovara.

Zatvoreni fondovi

Zatvoreni investicioni fondovi (ZIF) su organizovani kao akcionarska društva (a.d.) čijim akcijama se trguje na berzi, a koje osniva i sa njima upravlja društvo za upravljanje investicionim fondovima. Zatvoreni fondovi (closed-ended) su vrsta investicionih fondova koji imaju određen/stalan broj udjela. Njihova cijena se određuje prema tržišnoj vrijednosti, zavisno od trenutne ponude i tražnje. Treba imati u vidu da otvoreni fond ima obavezu otkupiti sve udjele i isplatiti ih u roku od sedam dana, a akcije ZIF-a možete prodati na berzi, ako ima tražnje i po cijeni koja je aktualna na berzi, bez obzira na rezultate poslovanja i knjigovodstvenu vrijednost.

Otvoreni fondovi

Otvoreni fondovi (opened-ended funds) su vrsta investicionih fondova koji nemaju stalan broj udjela ili ulagača. Fond prikuplja novčana sredstva prodajom udjela u fondu i tako prikupljena sredstva potom ulaže u različite financijske instrumente. Novim ulaganjima novca u fond kreiraju se novi udjeli, kojima se kupuju novi instrumenti, pa se na taj način povećava veličina imovine fonda. Ulagači u svakom trenutku mogu zahtijevati otkup svih ili dijela udjela u fondu, a društvo koje upravlja fondom, u skladu sa prospektom i statutom će ih bezuslovno otkupiti.

Otvorene investicione fondove možemo podijeliti i prema vrsti investitora koji u njih mogu ulagati, i to na: otvorene fondove s javnom ponudom (u koje mogu ulagati svi) i na otvorene fondove s privatnom ponudom.

Otvoreni investicioni fondovi prema strategiji ulaganja
Investicioni fondovi putem svojih osnivačkih akata tj. statuta i prospekta, obraćaju se javnosti i nude svoje udjele, zavisno od toga da li je riječ o otvorenom ili zatvorenom fondu. U tom se prospektu se, između ostalog, definiše i politika investiranja kapitala koji čini portfelj fonda i prema tom uslovu investicioni se fondovi obično se dijele u sljedeće četiri osnovne kategorije:

Akcijski fondovi - investitorima koji očekuju prosječne prinose oko 15% godišnje i pritom su spremni prihvatiti veći rizik preporučuje se ulaganje u akcijske fondove.

Mješoviti fondovi - ulažu podjednako u akcije i obveznice. Investitori mogu očekivati prosječne prinose oko 10% godišnje.

Obveznički fondovi ulažu u dugoročne dužničke vrijednosne papire i daju prednost očuvanju i stabilnom rastu vrijednosti udjela. Prinos obvezničkih fondova trebao bi biti jednak ili veći od prinosa državnih obveznica s najdužim rokom dospijeća, a po pravilu barem jednak ili veći od kamata uz najduža oročenja.

Novčani fondovi - ulažu pretežno u instrumente tržišta novca. Rast imovine fonda je polagan, ali kontinuiran, dok oscilacija vrijednosti udjela praktički ni nema. Prinos novčanih fondova u pravilu je veći od kamata štednje po viđenju, a manji od oročene štednje na duže rokove. Namijenjeni su ulagačima koji imaju vrlo konzervativnu strategiju ulaganja ili trebaju pristup uloženim sredstvima u skoroj budućnosti. Novčane fondove najviše koriste kompanije, kao ponajbolji način kratkoročnog plasmana novca. Novčani fondovi, u pravilu, ne naplaćuju ulaznu ni izlaznu naknadu te su naknade za upravljanje najniže.

Investicioni fondovi u svijetu

Od ukupne imovine pod upravljanjem investicionih fondova čak 50% imovine uloženo je u akcijske fondove. Naime, nekoliko je razloga dominacije akcijskih fondova. Inostrani ulagači imaju bitno duži horizont ulaganja u odnosu na prosječnog domaćeg ulagača. Osim toga, dugoročno izlaganje na akcijskom tržištu mnogo je isplatinije u odnosu na umjerene strategije ulaganja.

Ocjena uspješnosti fonda

Uspješnost poslovanja investicionig fonda mjeri se prinosom na uloženi kapital, a prinos se izračunava na osnovu rasta vrijednosti udjela u određenom vremenskom razdoblju. Uspješnost pojedinog fonda ocjenjuje se poređenjem s nekom prosječnom mjerom uspješnosti te poređenjem sa ostvarenim prinosima istovrsnih fondova.Primjera radi, kretanje tržišnih indeksa na nekom tržištu pokazuje prosječni stepen prinosa tržišta. Odstupanje od te mjere pokazuje stvarnu uspješnost investicionih menadžera. Dakle, ako je prinos (rast vrijednost udjela) nekog akcijskog fonda za određeni period niži od porasta tržišnog indeksa onda je profitiralo samo društvo za upravljanje dok vlasnici udjela neće biti zadovoljni. Fondove istog stepena rizika i istih valuta je moguće upoređivati i međusobno te ih na taj način rangirati prema uspješnosti.

Izbor fonda

Za izbor fonda preporučuje se da sagledate sopstvene sklonosti prema riziku odredite vrstu fonda, razmotrite koliko dugo vam sredstva koja ste investirali neće trebati a zatim uporedite:
-fondove prema ulaznim i izlaznim naknadama te naknadama za upravljanje;
-odabrane fondove prema visini prinosa u tekućoj godini;
-odabrane fondove prema visini prosječnog godišnjeg prinosa;
-prinose odabranih fondova s kretanjem prosječnih prinosa tržišta;
-moguće povlastice (kupovinu udjela bez ulazne provizije i sl).